Disaster

Pacijent pati od zatvora. Pokušali smo sa suhim šljivama i mekinjama, ali uzalud. Nosi prugastu odjeću i odbija se sagnuti pri tuširanju. TV pretplatu pokušava platiti cigaretama. Kolegama s posla obraća se u šiframa kako ih ne bi razumjeli čuvari. Tvrdi da je nevin i da je sve činio sukladno Protokolu o proizvodnji kupusa. 

Pacijent je uporan u doživljavanju svog radnog okoliša kao festivala. Upitan o tome koja je njegova uloga u radnoj organizaciji, ponosno kaže da je njegova cirkuska točka „plivanje u govnima“.

Pacijent redovno uzima lijekove. Svako jutro tabletu za smirenje natašte, valerijanu prije otvaranja maila te po jedan anksiolitik svaki put kad zazvoni telefon. Do pauze pacijent je već u komatoznom stanju, što se kolokvijalno naziva aklimatiziranjem na radnu atmosferu. 

Prilikom dijagnostičkog pregleda pacijenta, pronađena je ekstremno povišena koncentracija toksičnih elemenata u organizmu: Eh (Empty Head), Ag (Aggression), In (Indolence), Ar (Arrogance), Ig (Ignorance), Am (Amorality) i Un (Unkindness). Čini se da su se ovi toksini nakupljali u jetri kroz dugi niz godina i da je stanje terminalno.

Pacijent je sklon neistini i prijevarama. Dok je čekao liječnički pregled, troje drugih pacijenata iz čekaonice, medicinsku sestru i kolegu iz ordinacije preko puta uključio je u piramidalnu prijevaru koju je izmislio na licu mjesta. Liječniku je prodao njegov vlastiti stetoskop i blok uputnica kakve su se zadnji put koristile 1963.

Pacijentov problem veoma je kompleksan. Vidi složenost u svemu. Pri odgovoru na jednostavna pitanja uvodi razne neočekivane varijable. Primjerice, na pitanje o omiljenoj glazbi odgovara spominjući utjecaj rotacije Zemlje na cijenu andaluzijskog graška ako ga gledamo kroz crvenu foliju. Čini se da ništa ne može biti jednostavno.

Pacijent govori kako ga njegovo putovanje vodi najprije u Napuhani Grad, zatim turistički razgled kanjona Beskičmenjaka pa se nakon niza podjednako zanimljivih lokacija, kao što su Guzova Klada, Bljuvopolis, Šupičkov zaljev ili Rigotina Donja, završava ludim vikendom u Stožeru Seronja.

Na spomen birokracije, pacijent je iznenada osjetio određene poteškoće s crijevima pa se zaključao u toalet. Nakon što je tamo proveo poduže vrijeme, pokušali smo ga dozvati da iziđe. „Ne mogu!“ vikao je. „Kako ne možete? Zašto ne možete?“ pitali smo. On nam je odgovorio: „Fali mi jedan papir!“